Željko Marić farba ovce da budu ljepše

Autor  Nov 03, 2019

Zbog lošeg stanja na tržištu, sve je manje ljudi koji se bave uzgojem vlašićke pramenke, soja autohtone vrste ovaca, kaže Željko Marić iz Imljana kod Kneževa, koji je i predsjednik Udruženja ovčara u ovoj opštini.

Sa stricem Brankom Marićem, Željko je u ponedjeljak potjerao stado iz Imljana, a u četvrtak naveče su stigli do opštine Stanari.

"Tržište je nikakvo, od toga živim, prodaja slabo ide i što se proda ne može se naplatiti", ispričao je Željko Mariću selu Ljeb gdje su njegove ovce odmarale na pašnjaku nakon napornog puta u prethodnim danima, objavila je Anadolija.

Zbog predstojeće zime, njih dvojica će narednih šest i po mjeseci provesti na otvorenom, uz stado. Do 15. maja, odnosno dok ne stignu kući, kretaće se pašnjacima na području opština Stanari, Derventa, Prnjavor i Kotor Varoš.

Marić kaže da ima preko 700 ovaca, ne navodeći konkretan broj jer se "tačno i ne govori", a uz stado je i devet magaraca i šest pasa. Dubska, travnička ili vlašićka pramenka, smatra se najotpornijim sojem bosanske pramenke, naročito za ovo područje.

"Pošto mi nemamo gore uslova da možemo zimovati i hraniti ih, najotpornija je na zimu i studen", priča Marić.

Smatra se da je ovu rasu ovaca vrlo lako uzgajati, jer je izuzetno malo zahtjevna u pogledu uslova držanja i hranjenja, sposobna je da do maksimuma iskoristi loše pašne resurse, a ujedno je i izuzetno otporna na bolesti. Vlašićka pramenka se koristi za proizvodnju mlijeka, mesa i vune, od mlijeka se proizvodi poznati vlašićki sir, a jagnjad su čuvena zbog izuzetno kvalitetnog mesa.

Knežević kaže da ovčari na ovom području koriste samo jedno jagnjivo godišnje, jer ovce muzu radi proizvodnje sira, kojeg je i lakše prodati.

"Za sir je bolja sad cijena i potražnja, po 4,5 KM su janjci žive vage, piletine šest KM, pa se ti sad uklopi", priča on.

Vunu je, prema njegovim riječima, sada gotovo nemoguće prodati, a samo on može napuniti tri kamiona s vunom koju je do sada skupio. Jedno vrijeme Marićev kolega iz Bugojna otkupljivao je vunu koju je prodavao u Republici Turskoj, ali i to je stalo.

Kod kuće Marić ima i 20 krava, a na pitanje koliko ima zemljišta odgovara da zemlje ima ko hoće raditi jer sva je pusta. O blagu kod kuće brinu se Željkova supruga, majka, tetka i brat, zahvaljujući kojem Željko ponekad i ode kući na dva dana kako bi se bar malo odmorio.

"Moraš biti kod ovoga uvijek, kod ovoga si odgovoran, kao da si otišao u vojsku, pa da služiš vojni rok i kod ovce moraš biti uvijek. Sad ide janjivo, hranu smo obezbijedili kad se počne janjiti. Najgori je problem što nema čobana, ne možeš nikoga ni naći", priča on.


Sve manje ljudi bavi se uzgojem vlašićke pramenke