Članak je filtriran: Nedjelja, 16 Avgust 2020

U digitalnoj eri, svaka šuša ima svoju perspektivu i vlastiti balon života. Kada se svi ti različiti baloni sudare, konflikt je zajamčen

Anthony Giddens smatra se najvažnijim društvenim teoretičarem svoje generacije. Od kasnih 60-ih preuzeo je nezahvalnu ulogu preporoditelja sociologije, do tog trenutka poprilično marginalizirane humanističke grane u okoštenim, nezainteresiranim strukturama britanske akademije. Kažu na Cambridgeu da je najrelevantniji engleski društveni znanstvenik još od Johna Maynarda Keynesa: “Da je postojala Nobelova za sociologiju, Giddens bi je osvojio...”.

Otac je tzv. “politike trećeg puta”, toliko beskrajno krivo tumačene teorije koju danas u usta prigodno uzimaju politički tunguzi bez nužnog shvaćanja Giddensove ideje. Oni koji su je razumjeli - 90-ih su predstavljali neupamćeno političko osvježenje na globalnoj sceni.

Kao ideološki i osobni guru Tonyja Blaira, vodio ga je do pobjede na prvim izborima, kasnije su njegove ideje preuzeli i pokušali osvježiti Clinton, Schröder, Jospin, svatko od njih s manjim ili većim uspjehom. Giddens je 30 godina poslije poprilično razočaran svojim ultimativnim političkim prijedlogom - kaže da je termin isprebijan u toj mjeri da mu se više ne prepoznaje ni lice ni naličje. Žali što ga je uopće tako nazvao.

Tužna sudbina nečeg što je 90-ih promatrano kao opcija koja će u potpunosti promijeniti olinjale političke orijentacije, pa i nadići koncept nacionalnih država, jer tzv. “treći put” nije bio samo djelo suhoparne apstrakcije, već je utjecao na nisku lijevih stranaka širom svijeta, u Europi, SAD-u i Latinskoj Americi. Usidren u radikalnom centru koji je uvijek sponzorirao, svojevrsnom prosvijetljenom socijaldemokratskom liberalizmu,

Giddens danas sjedi u Gornjem domu britanskog parlamenta, kao laburist, okićen doživotnom plemićkom titulom baruna. Ima reputaciju hladne osobe, koja odiše efikasnošću, ali joj nedostaje emocija. Britanski Times opisuje ga suhim i privatno neprobavljivim, kažu, poput odstajalog “čajnog kolačića”. I teško je reći da nisu u pravu, iako je svojedobno takva kvalifikacija Giddensa poprilično pogodila.

Objavljeno u Magazin