×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitati korisnika sa ID: 45

Voda je uz zlato, naftu i druge robe postala vrijednost kojom se trguje na Wall Streetu, potaknuvši tako zabrinutost da bi ovaj prirodni resurs od kojeg ovisi život na planeti mogao postati deficitaran širom svijeta.

Na Wall Streetu počelo se trgovati vodom, a cijena će joj varirati kao i kad je riječ o nafti, zlatu ili pšenici.

Naučnici su saznali da na Mjesecu ima vode i to u izobilju i da se skriva u lunarnom podzemlju, samo nekoliko metara ispod površine Mjeseca, piše Sajens Alert.

Ambiciozni projekti obećavaju spas i konačno rješenje za ugroženi grad, ali stručnjaci su skeptični.

Jedan zid dijeli čuva jedan grad i njegovih desetak miliona stanovnika. Utvrda koja život znači čuva Jakartu, glavni grad Indonezije od nekoliko metara dubokih voda Jakartanskog zaljeva. Naime, indonezijski glavni dobrim dijelom sada se nalazi ispod površine mora.

Međutim, čak ni zid više nije potpuno siguran. Na nekim mjestima je puknuo, ponegdje mutna i zagađena voda već prelazi preko zida, prenosi Oslobođenje.

Sukaesih živi uz sami taj zid. Ona je već šezdesetogodišnja prodavačica i kaže da sa strahom živi svakog dana. "Voda curi kroz zid cijelo vrijeme, a za vrijeme plime zna čak i preko zida krenuti", ispričala je Sukaesih za britanski Guardian.

Zid ima jedan velik problem. Svake godine i on tone i već je jednom nadograđen.

Četiri metra ispod mora

Venecija, dragulj Italije i grad izgrađen na otocima tone svake godine oko 2 milimetra. Jakarta ih je davnih dana prestigla, a posebno je ugrožen sjeverni pojas uz samu obalu gdje živi oko 4 miliona ljudi. Taj dio Jakarte nalazi se oko 4 metra ispod razine mora, a čak i zid koji bi ih trebao čuvati, tone oko 25 centimetara svake godine.

"Ovdje živim od 1981. godine, ali ne znam koliko dugo mogu ostati. Svake godine je razina mora sve viša", kaže Sukaesih.

Jakarta tone zbog siromaštva i to u poprilično doslovnom smislu. Grad ne može dopremiti dovoljno vode iz okolnih rezervoara pitke vode i građani su prisiljeni oslanjati se na duboke bunare i crpnju vode ispod vlastitih nogu. Zbog toga podzemni rezervoari se urušavaju i time doslovno snižavaju tlo.