Radnički rasizam u Njemačkoj: Velika svinjarija u mesnoj industriji Tönnies Istaknuto

Autor  Jun 21, 2020

Šefovi najvećeg europskog koncerna za preradu svinjskog mesa Tönnies odbacuju odgovornost za masovno širenje koronavirusa. Katastrofu koju se moglo predvidjeti sad bi trebali riješiti neki drugi, smatra Miodrag Šorić.

Kako se zovu ljudi koji ne isključuju ni smrt drugih kako bi se još malo obogatili? Beskrupulozni? Bezobzirni? Pohlepni? Nehumani? Sve su to atributi koji se mogu pripisati menadžmentu koncerna za preradu mesa Tönnies u Vestfaliji. Jer to koliko je koronavirus opasan i koliko se brzo širi upravo u toj industriji, odgovornima za aktualnu katastrofu poznato je već mjesecima, objavio je DW.

Bilo je samo pitanje vremena kada će pandemija zahvatiti centralni pogon najvećeg njemačkog koncerna za preradu mesa, nakon što se to prethodno dogodilo u drugim klaonicama. Radnici iz istočne i jugoistočne Europe često rade u nehumanim uvjetima i gusto zbijeni tranširaju mrtve životinje. Žive na skučenom prostoru, u kolektivnom smještaju, gdje – i da hoće – jedni druge ne mogu izbjeći.

Moderni robovi

Aktivisti za zaštitu ljudskih prava, stručnjaci za mjere zaštite na radu ili liječnici već mjesecima zahtijevaju da svaki radnik dobije svoju sobu. Samo tako bi se širenje koronavirusa moglo barem usporiti. Ali to košta i to bi smanjilo milijunsku zaradu Tönniesa. Za vodeće ljude koncerna to je očigledno neprihvatljivo.

Mesari i tranšeri mesa iz Poljske, Rumunjske ili Bugarske u odnosu na njemačke kolege rade za bijedne plaće. Oni su poput modernih robova. Jedva da imaju alternativu: u zemljama iz kojih dolaze zarađuju još manje. A opet, to su ljudi kojima ustav jamči dostojanstvo isto kao i svim drugim građanima u Njemačkoj. Krajnje je nemoralno bogatiti se na muci tih ljudi, kao što to rade čelni ljudi Tönniesa.

Njihov angažman u nogometu ili za zaštitu životinja djeluje kao jeftin izgovor, kako bi se zataškalo nepoštovanje i omalovažavanje vlastite radne snage. Od 6.000 ljudi koji rade u sjedištu kompanije, više od polovice su radnici drugih kompanija. Time se smanjuju prava radnika, ali se štedi novac i povećava zarada i konkurentnost tvrtke. To ide toliko daleko da se Tönniesovo meso izvozi u poljoprivredne zemlje poput Rumunjske, a svinjski papci iz njemačkog uzgoja prodaju se u Kini. Onaj tko želi vidjeti mračne strane globalizacije, treba posjetiti Rheda-Wiedenbrück, gdje je sjedište toga koncerna.

Sada pušu drugi vjetrovi

Mnogi stanovnici istočne Vestfalije do sada su ravnodušno gledali na kritike upućene kompaniji. To je takozvani strukturalno slab dio Njemačke, gdje su dobro plaćeni poslovi rijetkost. Utjecaj Tönniesa na regionalnu i pokrajinsku politiku vrlo je velik. Problemi sa „stranim radnicima" su zajednički dugo gurani pod tepih.

Ali sada se vjetar okreće – političari se distanciraju od Clemensa Tönniesa. Čak i suvlasnici kompanije koja zarađuje milijarde zahtijevaju njegovu ostavku. Stanovnici su ljuti, jer su zbog više stotina slučajeva zaraze koronavirusom među radnicima Tönniesa, u okrugu Gütersloh opet zatvorene sve škole i vrtići.

Pogled je sada usmjeren prema njemačkoj vladi: hoće li dozvoliti da se Clemens Tönnies izvuče? Ili će iskoristiti ovu priliku za izmjenu poreza u agrarnoj politici? Ispravno bi bilo ojačati manje, regionalne klaonice umjesto velikih mesnih tvornica poput Tönniesa ili Westfleischa. To bi onda značilo i povećanje cijena mesa u Njemačkoj. Međutim, ankete pokazuju da je većina Nijemaca spremna za meso platiti više. Na kraju krajeva, ne bi se smjelo dogoditi da u velikim klaonicama strada čovjek.

Atrakcija