Nova (ne)normala: Rad na daljinu i radnici budućnosti Istaknuto

Autor  Nov 02, 2020

Nova (ne)normala: Rad na daljinu i radnici budućnosti
Othmar Hill je biznis psiholog i autor knjiga iz teorije društva i upravljanja stresom.

Jesmo li prenošenjem posla dijelom na internet (hibridni virtuelni model) ili kompletno online zbog pandemije, pored redovnog stresa na poslu, izloženi i novoj vrsti – tehnostresu? Kako da znamo kada je dosta s provjeravanjem mailova, kada treba izaći iz kuće/s posla i kako zadržati zdrav razum da napravi jasnu razliku između to dvoje? Hoće li kolaboracijske online platforme postati jedina stvarnost u održavanju kontakta s kolegama?

Piše: Lejla Mazlić, Al Jazzera

O izazovima rada na daljinu i "novoj normali" razgovaramo s Othmarom Hillom, biznis psihologom i osnivačem jedne od vodećih svjetskih regrutacijskih kuća HILL International.

Hill je već 2002. godine u svojoj knjizi o humanističkom menadžmentu - Kraj fabričkog upravljanja čovječanstvom - pisao, između ostalog, i o tome kako se posao prenosi iz fizičkog prostora u onaj virtuelni, čemu doprinosi sve brži razvoj komunikacijskih tehnologija koje su, za razliku od kancelarijskog prostora, besplatne. Za COVID-19 kaže da je samo ubrzao ovaj proces, digitalizacija bi se neminovno desila, a sa njom i popratni izazovi za svakog radnika i kompaniju.

    Jedan ste od onih autora koji su još prije dvije decenije u svojim radovima jasno dali do znanja da će rad na daljinu postati opšteprihvaćeni biznis model u budućnosti. Šta je ukazivalo na to i još bitnije – šta sad slijedi?

-Bilo je prosto još tada očigledno da će se tržište rada drastično promjeniti. Mi živimo već dugo i živjećemo još dugo u stalnoj komunikacijskoj/kulturalnoj revoluciji i na to utječu tri faktora: globalizacija i nomadska ekonomija, objedinjavanje komunikacijskih alata i njihova besplatnost ali i redukcija vrijednosti koje smo do sada poštovali. Treći faktor je sama opasnost ove kulturalne revolucije koja neće stati, da počnemo živjeti instant živote, s instant interesima i željama, da nam takvi postanu i odnosi.

    Kako izbjeći da postanemo puki (po)trošači života i da ne budemo dio distopijskog scenarija koji opisujete?

-Moramo se mjenjati, preurediti. Ne možemo više biti vođeni istim ratiom, ni mi ni kompanije. Optimizacija i racionalizacija poslova i zadataka kako smo radili do sada više nemaju smisla. Sada imamo kompleksne zadatke koje uporno rješavamo kao da su komplikovani, a ne kompleksni, prilazimo im s tehničke, racionalne, a ne kognitivne, kreativne strane.

Ključno za preživljavanje u nadolazećem svijetu jeste da se opustimo. Moramo naći neku svoju vrstu "igrališta" gdje ćemo se sastajati s dragim ljudima, spajati. Nije zdravo ostajati samo kod kuće, kao što nije zdravo ni provoditi sve vrijeme u kancelariji. Sada je najbitnija klima na poslu u smislu dobre komunikacije, razumijevanja, saosjećanja/empatije. Ovo je vrijeme koje zahtijeva mnogo više psihološkog rada, kako individualno, tako i sistemski.

    Vraća li nas "nova normala" zapravo našem fundamentu, odnosno ljudskosti ili kako to zovu u biznisu "mekanim/ljudskim vještinama" (soft people skills)?

-Da. I ne vidim zašto bi tehnologija bila prepreka u tome što nismo fizički sa nekim, baš naprotiv. Možete saslušati nekoga i preko kamere, na telefonu, razmijeniti mišljenja, osjećanja, pokazati razumijevanje. Obično je svaki konflikt zapravo samo komunikacijski problem. Strane čuju jedna drugu, ali ne (sa)slušaju i onda se ne razumiju. A ako ne postoji razumijevanje – posao se nikada neće završiti. Zato će se sve više pribjegavati autonomnim timovima. I glavni faktor u tome je povjerenje. Djelovati kokreativno, raditi na kompleksnim zadacima koji zahtijevaju intuitivno i inovativno razmišljanje ne može se postići kontrolom ili ciframa, zadatim ciljevima. Kako bi postigao zaista te ciljeve, tim će biti motivisan slobodom, svojom autonomijom da ih postigne.

Cijeli intervju pročitajte na LINKU

Radnički media servis za JIE
Atrakcija